Zeus je umoran, vidimo to po njegovim pokretima, po ukočenim zglobovima koje su godine na kiši i hladnoći istrošile. Vidimo to u njegovu pogledu koji govori da se predao i da sada samo čeka kraj. Voljeli bismo mu pokazati da griješi i da ima nade i za njega – Zeus je još uvijek pas za udomljavanje i zaslužuje svoj dom…
Bio je razigran mladi pas kad smo ga upoznali prije šest godina na gradskom smetlištu. Otada je u azilu. Uvijek je bio nježan, u svakom pogledu. Kad Zeus skoči na Vas, dodir mu je lagan kao pero. Kad među psima nastane gužva, on se povlači jer zna da njegovo krhko tijelo i nježna duša nisu adut u grubim igrama. Naučio se štititi, ali na tužan način – već godinama dane provodi na livadi, pada li kiša, snijeg ili prži ljetna vrućina… danju ne dolazi do kućica i dvorišta ispred njih. Livada je njegova sigurna zona. Toliko da mu ljeti na livadu nosimo kantu vode samo za njega, jer znamo da inače ne bi pio. I tako prolazi tih šest godina, šest dugih godina psećeg života…
Zeus je umoran i tužan. Prerano ostario, bez nade i bez snova. Ipak, mi za njega još sanjamo – jednostavne želje, ništa veliko ni neobično. Samo krevet uz peć da ugrije kosti, zdjelu vode za ljetnih vrućina i lijepu riječ koja će mu vratiti vjeru u život. Zamišljamo priliku da se netko zaljubi u ovog nježnog psa i učini mu jesen života radosnom. Molimo Vas, javite nam se.



















































