Jednog travanjskog dana 2024. pas imenom Merlin napustio je azil i otišao u svoj novi dom. Istog je jutra do vrata azila „dolutalo“ izgladnjelo štene, puno buha i s potpuno istim šarama. Naravno, prihvatili smo izazov – ime Merlin moralo je živjeti dalje, a ovaj je Merlin od tog jutra naš novi pas za udomljavanje.
Tako je jedan Merlin otišao, a drugi stigao, s nadom da će i on jednoga dana pronaći svoju obitelj.
Tek smo sljedećeg dana shvatili da nije bio sam. U blizini smo pronašli još devet štenaca koje je netko vrlo brižno ostavio ondje. Merlin se odvojio od njih – vjerojatno zato što su ga zadirkivali i tretirali kao suvišnog.
I tako je i danas. Iako je izrastao u najvećeg od svih, Merlin se i dalje povlači kad braća i sestre krenu naprijed. U tihom čuđenju promatra kako se svađaju sa psima s druge strane ograde ili laju na susjede kojima on prilazi samo u nadi da će razmijeniti koji poljubac. A kad se gužva smiri i kad je siguran da svojom prisutnošću nikome neće smetati, Merlin se nježno prevrne na leđa i kaže mi: tu sam – pomazi me malo.
Ako mu pružite priliku, Merlin će Vas pratiti iz sobe u sobu. Ne zato što mora, nego zato što jednostavno želi biti blizu 🐾
















































